Heroina jugoslavenskog filma: Mira Furlan

Mira Furlan bila je jedna od najvećih glumica na prostoru bivše Jugoslavije. Podjednako omiljena od strane kolega, publike, redatelja, kritike, a mnogi će dodati - i od filmske kamere.

Snimala je još od 1975. godine, a uloga u seriji “Velo misto” učinila ju je poznatom.  

Ostvarenja “Kiklop” i “Lepota poroka” donijela su joj Zlatnu arenu za najbolju sporednu i najbolju glavnu žensku ulogu, dok ju je svjetska javnost upoznala u filmu “Otac na službenom putu”, koji je bio nominiran za Oscara za najbolji film na stranom jeziku.

Bez obzira na obim uloge koju je tumačila, u svaku je utisnula svoj prepoznatljiv glumački izraz. Jednom prilikom izjavila je da joj je Bergman apsolutni idol i da bi voljela da se našla u nekom od njegovih filmova.

Mira se u ostvarenjima istaknula kroz dva različita karaktera. Prvi je bio lik domaćice, obične žene, radnice iz patrijarhata, dok je drugi lik fatalne žene koji dovodi muškarce do gubitka razuma.

Tako na primjer, u filmu “Pismo-glava” glumi Finku, modernu i samostalnu ženu, koja uspijeva izmanipulirati glavnog junaka. Ona je hladna, spremna sve žrtvovati zarad svojih ambicija i želja. U melodrami “Za sreću je potrebno troje” tumači radnicu u tvornici, vjerno oslikavajući svu težinu tog položaja. U kultnom ostvarenju “Lepota poroka” odigrala je možda i svoju najpoznatiju ulogu, gdje je na maestralan način prikazala tradicijom sputanu ženu koja polako otkriva sve što je smatrala zabranjenim.

Mada je u privatnom životu imala mnogo poteškoća, zahvaljujući svom talentu, energiji i karizmi, uspjela je ostaviti neizbrisiv trag u domaćoj, ali i stranoj kinematografiji, prije svega SAD-u, gdje je glumila u nekoliko poznatih serija. Pored toga, napisala je autobiografiju i tekst za predstavu, bavila se pjevanjem, što je doprinijelo tome da ostane upamćena kao svestrana i zaokružena umjetnica.

‍