Istinite priče na filmskom platnu

Domaća i regionalna kinematografija prepuna je filmskih dragulja, no posebno mjesto zauzimaju priče koje su inspirirale stvarne osobe. Iako će na prvi spomen filma koji portertira stvarnu osobu biti Boško Buha, ali i drudge stvarne osobe ovjekovječene su na filmskom platnu. Tijekom kolovoza, KLASIK vam donosi tri priče temeljene na nevjerojatnim i tragičnim sudbinama stvarnih ljudi.

U četvrtak, 6. 8. u 21:35 očekuje vas film “Ničije dete”. Film je inspiriran potresnom pričom o “divljem dječaku” koji je krajem 80-ih pronađen u srednjoj Bosni. Točnije, sredinom 1988. Godine skupina lovaca nabasala je na dječaka koji je živio s vukovima, kretao se četveronoške, nije znao govoriti, a jedini način komunikacije bilo je režanje. Dječaka, kojem su kasnije dali ime Haris Pućurica (prezime je dobio prema dežurnom službeniku u općini).

Nakon pronalaska, Haris je poslan u Dom za zaštitu odojčadi, dece i omladine u Beogradu gdje je doživio nevjerojatnu transformaciju. Uz pomoć stručnjaka uspio je naučiti govoriti, hodati uspravno, jesti priborom, čitati i pisati, a tamo je izučio i postolarski zanat. No okrutni događaji okrenut će mu život. Kada je 1992. započeo rat u BiH, beogradske službe, vodeći se administrativnim podatkom o njegovu muslimanskom imenu, vratile su ga natrag u Bosnu. Ubrzo nakon toga mobiliziran je, a u ratnom vihoru izgubio mu se svaki trag, pretpostavlja se da je poginuo 1992. ili 1993. Tragičan je to kraj jedne nevjerojatne životne priče.

Ništa bolje životni kraj nije doživio ni ratni junak Boško Buha. Rođen 1926. u malom mjestu kraj Virovitice. Nakon uspostave NDH 1941. njegova obitelj bježi u Srbiju, a mladi Boško sa samo 15 godina pridružuje se Mačvanskom partizanskom odredu.

Bez obzira na svoje mlade godine i mali rast, itekako se istaknuo svojom hrabrošću. Zbog svoje nevjerojatne sposobnosti da se nečujno prišulja neprijateljskom bunkerima u koje je ubacivao ručne bombe postao je vođa bomaškog odjeljenja 2. proleterske udarne brigade. Sa samo 17 godina doživio je tragičan kraj mladog života. Nakon što je kamion u kojem se nalazio upao u četničku zasjedu, poginuo je 27. rujna 1943. Zbog svojih hrabrih akcija 1952. posthumno je proglašen narodnim herojem Jugoslavije.

Priču o životu ovog izvanrednog mladića pogledajte u nedjelju, 9. 8. u 20:55.

Jedna od najpoznatijih potjera u Jugoslaviji ovjekovječena je u filmu “Kuduz”. U središtu je Junuz Kečo, čovjek koji je 1985. u selu kod Hadžića u napadu ljubomore ubio suprugu Rasemu Fazlibašić. Nakon zločina, Kečo je pobjegao u okolne šume, a policiji se uspio sakrivati više od godinu dana. U sakrivanju su mu pomagali i mještani, pa je u narodu stekao gotovo mitski status.

Konačno je uhićen 1986., a na suđenju se dogodila nesvakidašnja situacija – majka ubijene Raseme nike ga teretila, već je o njemu govorila s poštovanjem. Iz zatvora je pobjegao 1992. nakon čega je pristupio Armiji RBiH. sredinom kolovoza 1993. poginuo je od eksplozije granate zajedno s pokćerkom Sanelom.

Film “Kuduz” pogledajte 26. 8. u 14:40.

Posljednja kolovoška priča rezervirana je za slavonskog Robina Hooda – Jovu Stanisavljevića Čarugu. Bio je najpoznatiji slavonski hajduk i razbojnik iz vremena nakon Prvog svjetskog rata, a uz zloglasnu reputaciju stekao je i status zaštitnika siromašnih.

Svoj kriminalni put započinje nakon dezerterstva iz austrougarske vojske 1918., kada ubije lokalnog čovjeka. Nakon toga bježi u šume i pridružuje se tzv. Zelenom kadru, skupini vojnih bjegunaca. Par godina kasnije, s nekolicinom odmetnika osniva hajdučku družinu Kolo gorskih tića, s kojom pljačka bogate trgovce, vlasteline i žandare. S obzirom na to da je dio plijena davao siromašnima (ili ih nike uopće pljačkao), u narodu se počeo kreirati mit o Čarugi kao slavonskom Robinu Hoodu.

Vlasti su mu s vremenom ušle u trag, a Čaruga se seli u Vinkovce i mijenja identitet te postaje Nikola Drezgić. Pod lažnim imenom živi nevjerojatan dvostruki život, danju se predstavlja kao bogati i ugledni trgovac, a noću nastavlja s pljačkama. Nakon što neuspjeli prepad na imanju u selu Dopsin završi ubojstvom, žandari konačno otkrivaju Čarugin pravi identitet. Uhićen je u Vinkovcima, a njegovo suđenje u Osijeku pretvorilo se u pravi spektakl.

Za svoje zločine osuđen je na kaznu vješanjem, koje je izvršeno 25. veljače 1925. pred više od 3000 ljudi. Legenda kaže da je Čaruga do posljednjeg trenutka zadržao svoj prkosan stav oprostivši se od okupljene mase riječima: "Moj naklon, gospodine krvniče. Zbogom, narode! Čaruga putuje!" Istoimeni film “Čaruga” čeka vas 29. 8. u 21:25.