Vikend u znaku glumačkog vladara dramskih uloga

Sokol ga nije volio, 14.9., 21:35

U ratnome vihoru kad je cijela zemlja jedna velika fronta na kojoj postoje različite vojske i ljudi su prisiljeni odjenuti uniforme, seljak Šime, kroz čije dvorište prolaze različite vojske koje mu otimaju najdragocjeniju zemlju i sina, pokušava ostati "neutralan".

On izjednačava sve te uniforme i ideologije, pokušava prevariti i jedne i druge, ali ne shvaća da ne može ostati izvan tog vrtloga. Na kraju spozna svoju grešku.

Ritam zločina, 14.9., 23:05

Kad na vrata njegove trošne kuće u zagrebačkom Trnju pokuca sredovječni Fabijan (Fabijan Šovagović), povučeni Ivica (Ivica Vidović) ga pristane primiti kao podstanara. Ivica je nastavnik povijesti i zemljopisa u jednoj osnovnoj školi, a Fabijan mu se predstavi kao umirovljeni geometar koji se iz hobija strastveno bavi statističkim proračunima. On pedantno bilježi svaki zločin na Trnju i u Zagrebu i tvrdi da je sposoban utvrditi ritam zločina te predvidjeti kad će se dogoditi i gdje. Ivica mu isprva ne vjeruje, no počne se predomišljati kad Fabijan ubrzo točno predvidi nekoliko zločina u susjedstvu. Dok Ivica polako obnavlja vezu s nekadašnjom djevojkom Zdenkom (Božidarka Frait), zabrinuti Fabijan počne tvrditi da je ritam zločina ozbiljno narušen i da će se u njihovom kvartu uskoro dogoditi ubojstvo.

Osuđeni, 15.9., 21:35

Rade, nepravedno osuđeni povratnik iz zatvora, sa svojim pomagačem Ivom otme javnu tužiteljicu i suca koji su ga bili optužili i osudili. Uz suca se nađe i njegova kći i njezin momak, pa svi završe u napuštenu, potpuno nenaseljenu zaseoku. Rade odlučuje naplatiti tri godine na robiji držanjem zarobljenika isto toliko vremena. No Ivo, na uvjetnom dopustu iz zatvora, želi ih zamijeniti za pasoš, nešto novaca i prelazak preko granice.

San o ruži, 15. 9., 23:10

Priča o čovjeku koji usprkos nepovoljnim okolnostima pokušava ostati pošten. Radnik nehotice postaje svjedok zločina i od tog trenutka je i osumnjičeni i istraživač. Istovremeno mu se pruža prilika da dođe do velike sume novca kojom bi riješio sve probleme svoje obitelji koja često nema dovoljno ni za pristojan objed. I pored iskušenja, radnik i njegovi mladi prijatelji spremni su boriti se za istinu, uvjereni da neko vrijeme mogu  izdržati bez dobre hrane, ali ne mogu bez pravde. Oni sanjaju o junećoj ruži, o nešto lakšem životu, ali više o onome što bi tom životu dalo smisao.

‍